Arboretum

U novom ciklusu slika Arboretum, umjetnica Jasna Barišić produbljuje svoj dugogodišnji dijalog s prirodom, donoseći promatraču intimnu, meditativnu ispovijest u vizualno preobraženom obliku. Nastavak je to njezina sustavnog istraživanja univerzalnog odnosa između čovjeka i okoline, nadovezujući se na ranije serije – Dugi rezovi (2017.-2018.), Ocean more (2015.-2016.), Tragovi u kamenu (2010.-2011.) i recentni ciklus Metamorfoza prirode (2020.-2021.). Ciklusom Arboretum, na kojem radi posljednje dvije godine, autorica se pozicionira unutar suvremenih ekološko-estetskih i feminističkih paradigmi, otvarajući mjesto promišljanju prirode kao metonimije unutarnjeg svijeta, ali i kao refleksije suvremenog odnosa prema okolini – krhke, iscrpljene, ali neumorno vitalne.

Autorica ulazi dublje u prostor intime – u unutarnji vrt osjećaja, arboretum sjećanja i odnosa koji oblikuju njezin život, duhovnost i umjetnost; prostor u kojem se iskustvo stvaranja isprepliće s iskustvom bivanja, brižnosti i unutarnje snage. Odabir naziva Arboretum sugerira simboličan prostor: vrt u kojem rastu emocije, uspomene i ideje. U tom zamišljenom, ali intenzivno stvarnom krajoliku, svaka slika funkcionira kao bilješka – osobni zapis o ljudima i trenutcima koji su dotaknuli autoričin svijet. Kroz tijek osvještavanja i stvaranja ideje, autorica istražuje ne samo vlastitu nutrinu, nego i osobnosti ljudi koji su na nju ostavili trag; hvata njihove energije, geste i prisutnosti kroz apstraktne, dinamične površine oblika i boja.

U tom smislu Arboretum postaje svojevrsna topografija svijesti i portretni vrt – prostor u kojem se memorije pretaču u raspoređene oblike, a lica i karakteri pretvaraju u kolorističke i teksturalne zapise. Kroz likovni jezik, Barišić stvara meditativnu mapu intimnih situacija u kojima se stvaralačko i životno iskustvo isprepliću, a priroda postaje ne samo inspiracija, nego i aktivni subjekt. Formalno, slike Jasne Barišić postoje između slikarstva i skulpture – između boje i reljefa, svjetla i sjene. Svaka pojedina kompozicija funkcionira kao entitet unutar veće cjeline, kao vizualni ekvivalent organizma koji diše. Ta organologija slike, njezina unutarnja živost i struktura, svjedoči o umjetničkoj ideji – razvoju koji nije linearan ni završen, nego upravo dinamičan, nestalan proces, neprestano kretanje.

Arboretum otvara novo poglavlje u stvaralaštvu Jasne Barišić, u kojemu se njezino promišljanje vlastite okoline proširuje na sferu osobnog i univerzalnog ženskog iskustva. U ovom ciklusu autorica dotiče arhetipske teme ženstvenosti i majčinstva – ne kroz figuralne prikaze, nego kroz energiju, ritam i formu. U radovima Jasne Barišić pažljivo složena materijalna slojevitost evocira snagu ženske prirode – sposobnost stvaranja, njegovanja, obnavljanja, ali i prepuštanja promjeni. Femininost se ovdje ne prikazuje kao estetska kategorija, nego kao živuća, pokretačka sila – fluidna energija koja oblikuje i podržava život, jednako kao što struktura drži tkivo slike. U tom smislu, Arboretum nije samo vizualni, nego i emocionalni krajolik koji odražava autoricu u njezinoj cjelovitosti.

Materijal kojim gradi svoje slike utvrđuje autoričin rukopis: reciklirani papir, kaširan, obojen i modeliran u reljefne strukture. Papir – krhak, podatan, ali izdržljiv – postaje metafora života i same prirode. Nastao od drveta, a zatim bačen i ponovno upotrijebljen, on u sebi nosi simboliku regeneracije i preobrazbe. Odbačenom materijalu daje novo značenje: autorica od otpada stvara organsku materiju umjetnosti, a proces recikliranja pretvara u proces oživljavanja. Time umjetnica afirmira ekološku svijest kao sastavni dio umjetničkog rada ističući važnost materijalne vitalnosti i međuovisnosti čovjeka, prirode i umjetničkog čina.

Osim reciklažnog momenta, autoričin već sada formirani vizualni identitet očituje se i u slaganju organičkih struktura na površinama te vibrantnim bojama emocionalnog naboja. Površine slika ispunjene su gustim, ritmičnim strukturama gotovo kružnih formi. Oblici, koji nalikuju pupoljcima, listovima i laticama, pažljivo su složeni u mrežu koja nema središte ni granice. Pogled promatrača slobodno putuje, pronalazeći nove mikroprostore i odnose između boja i tekstura. U tom beskonačnom ritmu, titranju materijala i svjetla, ostaje dojam da slike dišu – da su živi vrtovi koji rastu pred našim očima.

Boja postaje središnji nositelj emotivnog i simboličkog značenja. Iz suzdržanih tonova ranijih serija, autorica sada izlazi u prostor ekspresivnih, snažnih nanosa, u paletu koja vrije intenzitetom života. U radovima poput Hibiscus blossom, Bougainvillea, Almond blossom, Mimosa, boja postaje pokretačka sila – tvar koja pulsira i prelazi iz materijalnog u senzualno. Dok je u ranijem ciklusu Metamorfoza prirode boja doživjela buđenje, u Arboretumu boja doživljava potpuno oslobođenje. Snažne nijanse zelene, crvene, ružičaste, plave i žute oblikuju vizualni ritam serije – prizivajući bujanje biljnog svijeta, ali i unutarnju živost i emotivnu energiju autoričinih doživljaja. Boja nije samo opis oblika, nego sami tvorac forme i ritma, materija koja gradi okvir slike – istodobno ga oblikuje i razgrađuje – pretvarajući platno u živući organizam procvale energije.

Promatrač pred radovima ne zauzima poziciju gledatelja, nego sudionika. Gledanje prerasta u uranjanje – u prostornu, gotovo somatsku percepciju materije. U tom kontekstu, vizualno iskustvo prerasta u meditativni čin; Arboretum otvara prostor nutarnjeg gledanja, prisutnosti, osjetilne svijesti.

Kroz Arboretum, Jasna Barišić stvara osobni mikrokozmos u kojem priroda postaje ogledalo unutarnjeg. Njezini radovi nisu pejzaži u klasičnom smislu riječi, nego pejzaži svijesti – prostori u kojima rast, odumiranje i regeneracija nisu samo prirodni fenomeni, nego i egzistencijalne metafore. U njima se susreću nježnost i snaga, materijalnost i duhovnost, introspekcija i otvorenost prema svijetu. Kao umjetnički dnevnik sastavljen od dinamike svjetla, boje i teksture, svjedoči o umjetničkom pristupu koji povezuje aspekte suvremene ekološke misli, feminističkog senzibiliteta i poetske introspekcije.

Arboretum nije samo katalog umjetničkih djela; on je i izričaj duhovne i ekološke povezanosti, gdje svaka slika postaje živući organizam u procesu stalne transformacije.

U tihom, gotovo konceptualnom činu stvaranja, Jasna Barišić ne prikazuje prirodu – ona ju nastanjuje. Njezina djela dišu ritmom vremena, oblika i tvari, ostavljajući u promatraču dojam da svaka slika nastavlja živjeti, mijenjati se i rasti – kao vrt koji ne prestaje biti.

Marija Jurun, kuratorica i povjesničarka umjetnosti