Ciklus mediteran ili svečanost sunca

Jasna Barišić živi i radi u Zadru. Rođena je 1965. u Splitu i po struci je statičar, a potpunu slobodu uživa u slikarstvu. Intenzivno slika od 1991., a izlaže od 2000. godine. Jedna je osnivača međunarodne skupine umjetnika Connecting Art, koji su se okupili poštujući međusobne nacionalne, kulturne, generacijske i umjetničke različitosti, kako bi razgovarali o umjetnosti i zajedno izlagali. Spominjem to zbog toga što je poetika novog ciklusa slika Jasne Barišić Mediteran na neki način najavljena bila još 2006. na izložbi Dijalozi ove grupe u Thessalonikiju. Tada je autorica dijalog prikazala dvjema slikama, koje su za razliku od njezinih dotadašnjih slika, u kojima je istraživala i iskušavala koloristički naboj do potpune sitosti površine, zadanu temu dijaloga interpretirala dvjema gotovo monokromnim zrcalnim slikama. Sama je pojasnila da je po njoj dijalog: „…miran, pozitivan, susretište različitih priroda koje izmjenjuju međusobno svoje ideje“. Takav ugođaj iščitavamo i na najnovijim njezinim slikama.
Likovno težište u slikama Jasne Barišić nije u antitetičkom paru apstrakcija-figuracija, već u neposrednom čitanju slikarskih vrijednosti. Osim akrilnih boja na svojim platnima ona rabi reciklirani papir i žicu, kao „jeftin“ slikarski materijal, čime skreće pozornost s nedovoljno eksplicitnog „sadržaja“ na nastojanje da se iz jeftinog stvori nešto lijepo. Njezina se platna zato odlikuju raskošnom teksturom koja izrazito naglašava tvarnost, tj. materijalnost slika, često iz „loših“ ili odbačenih materijala, pozivajući se tako na naslijeđe likovne umjetnosti 20. stoljeća. Osobito na autore okrenute sebi, koji su svoj likovni svijet gradili iznutra i nastojali stvoriti umjetnost bez predmeta. Jer većina platna Jasne Barišić može se gledati i kao aranžman forme i boje, i kao krajolik.
Autorica i dalmatinska zemlja određivali su se uzajamno. Sigurno je da smo više ili manje svi uvjetovani svojim djetinjstvom, svijetom i krajem u kojemu smo se formirali. U djelu Jasne Barišić postoji niz reminiscencija na dalmatinsko podneblje, no to nije maglovita obala od koje se davno otisnula već obnovljeni zanos koji budi povratak u prošlost. Ciklus Mediteran započela je raditi po povratku iz Kalifornije za skupnu izložbu u Muzeju grada Trogira i Mediteranski biennale u Palači Milesi u Splitu, što su se održale 2008. godine. Bit tla sugeriraju boja i reljefna površina platna, no na njezinim mediteranskim slikama nema niti plave niti zelene. Studiranjem svjetlosti te redukcijom fizičkih atributa prirode s jedne strane, a isticanjem subjektivno važnog s druge strane, te pročišćavanjem i sublimacijom palete, Jasna Barišić je s novim ciklusom ostvarila nježna, gotovo monokromna platna. Riječ je o sažimanju dosadašnjih slikarskih dionica i motiva.
Osnovni ton slika je u rasponu od tople sive do prljavo bijele. Akcente čine formirane jezgre, žičana crna „gnijezda“ i mjestimične crveno-žute erupcije na nekim platnima. Mali okrugli crni otisci prisutni na gotovo svim slikama ciklusa, mogu se čitati i kao obluci, ali i kao čista dekoracija. Gotovo sva su platna kompozicijski po vertikali razdijeljena u pojaseve, koji su naznačeni bilo izravnim horizontalnim potezima, bilo izmjenom tretmana površine. Ritmički povezanim kompozicionim tkivom prostorno se širi himnična doživljajnost prostora i boje. Individualno iskustvo rodnog Jadrana Jasna Barišić transponira u tehniku koja važnost daje blještavoj svjetlosti, u ovom slučaju ljetnoj podnevnoj sunčevoj svjetlosti na bijelom kamenu „koja te toliko oslijepi da osjetiš vrtoglavicu“ i koja toliko dominira da prigušuje ostale tonove u prirodi. „Osjetila bi opojni miris kadulje koju bi brali po kamenim poljima Paga. Sjećam se ljepote suhozida i mocira na kojima uspjeva jedino maslina. Žena u crnim fuštanima, njihove crne odore uz bijeli kamen“, kaže sama autorica, koja kolorističkom naravi svog slikarstva implicira postojanje podsvjesnog i čist lirski naboj.
Najnovijim slikama Jasna Barišić je svela krajolik gotovo na znak i napregnula mu temeljne konfiguracijske i kolorističke značajke negdje između rebusa i tonskog slikarstva, koji za posljedicu imaju sugestivnu mirnoću, suzdržanost i staloženost. To je smirenost koncentriranog promatrača i pod mirnom površinom slika pulsira život, svečanost svjetlosti sunca i jarke energije.

Dr. sc. Darja Radović Mahečić, povjesničarka umjetnosti